Prihodi poreza nastali temeljem direktne ili indirektne poveznice sa turističkom djelatnošću čine značajan udio BDP u hrvatskom gospodarstvu. Ovisnost gospodarstva o turizmu predstavlja uteg s obzirom da je zabilježen izniman rast ponude naspram potražnje, rezultat je to petogodišnjeg rasta potražnje, a zatim nagli pad s obzirom na pandemijski utjecaj. Na temelju rezultata smještajnih jedinica promatran je rast privatnih smještajnih jedinica odnosno malih iznajmljivača usporedno sa hotelskim smještajem što u konačnici ima snažan utjecaj na iznos uplaćenih sredstava poreznih obveznika. Naime, veliki broj malih iznajmljivača rezultira manjoj potrošnji ostalih usluga, a isto tako način takvog poslovanja podliježe nižim povlaštenim poreznim stopama. Porezna obveza samostalnih djelatnosti trebala bi ovisiti o kategorizaciji, destinaciji i ostvarenom prometu prema postotku popunjenosti unutar jedne poslovne godine. Obzirom na oscilacije, neizvjesnost i veliku konkurentnost na turističkom tržištu Republika Hrvatska mora imati snažnu strategiju razvoja i održivosti turizma, kao i fiskalnu politiku koja će poticati veći broj domaćih i stranih investitora u cilju stvaranja nove vrijednosti. Jednako važno je i povezivanje i uspostavljanje odnosa između različitih djelatnosti čime bi intervencija državnih ulaganja bila manja, a samoodrživost sektora dugoročna. Porezni sustav Hrvatske u turizmu ima smislu i prilično je ujednačen sa ostalim članicama EU, no razlike ipak postoje poglavito u visini stopa. Slijedom toga provedena je analiza najznačajnijih poreza u turizmu Hrvatske.